ŠTO JE SPOLNO PRENOSIVA HPV INFEKCIJA

Spolno prenosivu HPV infekciju uzrokuje humani papiloma virus (HPV). Humani papiloma virus je naziv za porodicu virusa koja obuhvaća više od 100 genetski različitih tipova (genotipova). Najpoznatiji su kao uzročnici bradavica na koži. Više od 30 tipova ovih virusa prenosi se spolnim putem i oni mogu inficirati spolne organe žena i muškaraca: kožu penisa, vulve (područje oko rodnice), međice i područja oko anusa, sluznicu rodnice (vagine), grlića maternice (cerviksa) i uretre. Većina inficiranih osoba nema nikakvih znakova bolesti i njihov organizam se uspješno rješava infekcije vlastitim obrambenim mehanizmima. Neki od tipova spolno prenosivih HPV mogu uzrokovati dobroćudne genitalne bradavice (kondilomi) te se nazivaju tipovima "niskog rizika". Drugi tipovi mogu dovesti do nastanka karcinoma grlića maternice i zato se nazivaju tipovima "visokog rizika".

KOJI JE ZNAČAJ GENITALNE HPV INFEKCIJE

Najvažnija komplikacija HPV infekcije je mogućnost nastanka karcinoma grlića maternice kod žena inficiranih tipovima visokog rizika. HPV infekcija tipovima niskog rizika nema značaja, osim ako ne izaziva nastanak genitalnih bradavica. Ove promjene su dobroćudne, vidljive i moguće ih je odstraniti. 

UČESTALOST

Genitalna HPV infekcija je najčešća spolno prenosiva infekcija na svijetu. Procjenjuje se da najmanje 50 % spolno aktivnih žena i muškaraca dobije tijekom svog života HPV infekciju spolnih organa. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj inficirano oko 60 % spolno aktivnih žena, najviše u dobi od 20 do 24 godine, dok nakon 40 godina starosti broj inficiranih žena opada.

KAKO SE MOŽE DOBITI GENITALNA HPV INFEKCIJA

Tipovi HPV koji inficiraju područje spolnih organa prenose se prvenstveno spolnim odnosom. Većina HPV infekcija ne uzrokuje smetnje niti znakove upale pa stoga većina zaraženih osoba nije svjesna vlastite infekcije. Usprkos tome, oni mogu prenijeti virus svom spolnom partneru. Značajka virusa je da se može zadržati u inficiranim stanicama kroz više godina. Nakon duljeg vremena virus se može spontano ukloniti vlastitim obrambenim mehanizmima tijela. Osoba bilo koje životne dobi se može ponovo zaraziti nakon spolnog odnosa s inficiranim partnerom. 

KOJI SU ZNACI GENITALNE HPV INFEKCIJE

Većina ljudi koji imaju genitalnu HPV infekciju ne znaju da su zaraženi. Virus se nalazi u stanicama kože ili sluznica i obično ne izaziva nikakve simptome. Kod nekih ljudi pojave se više tjedana ili mjeseci nakon spolnog odnosa sa zaraženom osobom vidljive genitalne bradavice (kondilomi). To su pojedinačne ili brojne ružičaste izrasline različite veličine i oblika u području okolice vagine, u rodnici, na grliću maternice, na penisu ili skrotumu.

POSTOJI LI LIJEK ZA HPV

Nema lijeka za HPV infekciju. Srećom, u većine zaraženih osoba dolazi do samoizlječenja. Postojeće metode liječenja usmjerene su na uklanjanje uočljivih promjena na koži i sluznicama. Uspješnost ovih metoda je različita od slučaja do slučaja. One često ne uspijevaju u potpunosti odstraniti inficirane stanice pa je potrebno višestruko ponavljanje postupaka.

KAKO ČOVJEK MOŽE SMANJITI VLASTITI RIZIK OD GENITALNE HPV INFEKCIJE

Spolni odnos je jedan od najčešćih i neizbježnih oblika dodira među ljudima pa rizik od spolno prenosive HPV infekcije nije moguće potpuno ukloniti. Ipak, najuspješniji način sprečavanja infekcije je dugotrajna, uzajamno monogamna veza partnera koji nisu inficirani. Međutim, dok za žene postoje pouzdani dijagnostički testovi za otkrivanje infekcije HPV virusom, takvi testovi za muškarce ne postoje. Rizik od genitalne HPV infekcije moguće je smanjiti smanjenjem broja spolnih partnera. Učinak upotrebe kondoma na sprečavanje HPV infekcije nije poznat, ali se smatra da zaštita nije potpuna jer se HPV nalazi i u područjima koja nisu pokrivena kondomom.

INFEKCIJE KLAMIDIJOM (C. trachomatis)

1. UČESTALOST

Stvarna učestalost infekcije klamidijom nije poznata jer inficirane osobe uglavnom nemaju nikakvih smetnji niti znakova upale. Za našu zemlju podaci prikupljeni u ograničenim studijama provedenim od 1997. do 2003. godine kreću se između 7 i 15 % spolno aktivnih osoba oba spola u dobi do 24 godine.

2. KOMPLIKACIJE

Dugotrajna infekcija klamidijom može dovesti do nastanka komplikacija i kod onih osoba koje nemaju smetnji ili vidljivih znakova upale. Moguće komplikacije su: 
KRONIČNE UPALE kod žena zahvaćaju maternicu, jajovode, malu zdjelicu i potrbušnicu (ponekad izazivaju smetnje koje podsjećaju na upalu žučnog mjehura). Kod muškaraca može doći do kronične upale prostate i spolnih žlijezda;
NEPLODNOST kod oba spola kao posljedica kroničnih upala spolnih organa;
VANMATERNIČNA TRUDNOĆA kod žena zbog priraslica i začepljenja jajovoda nastalih zbog kronične upale;
SPONTANI POBAČAJI kod trudnica kao posljedica infekcije maternice i ploda;
INFEKCIJE NOVOROĐENČADI do kojih može doći tijekom poroda ako je trudnica inficirana klamidijom. Kod novorođenčeta može doći do upale pluća i upale sluznice oka, koja u najtežim slučajevima može završiti sljepoćom (trahom);  
ALERGIJSKE I AUTOIMUNE REAKCIJE kod žena i muškaraca uslijed dugotrajnog prisustva klamidije u tijelu. Ove reakcije se očituju upalama zglobova, oštećenjima kože i očiju.

3. ZAŠTITA OD POSLJEDICA INFEKCIJE KLAMIDIJOM

Jedini način zaštite od posljedica infekcije klamidijom je rano otkrivanje i liječenje svake infekcije. To je moguće samo primjenom najosjetljivijih DNK PCR testova koji mogu otkriti prisustvo malog broja uzročnika u uzorku, što je najčešće slučaj kod većine inficiranih osoba koje nemaju smetnji niti znakova upale.

Kao mjere zaštite preporučuju se:
1. testiranje jedan puta godišnje svih spolno aktivnih osoba oba spola koje nemaju smetnji niti znakova upale, osobito mlađih od 35 godina;
2. kod problema neplodnosti provesti testiranje na klamidiju kod oba partnera;
3. preventivno testiranje na klamidiju svake trudnice; 
4. kod svake upale u području mokraćnog i spolnog sustava provesti testiranje kako bi se isključila infekcija klamidijom.

Svaku klamidijsku infekciju treba liječiti, bez obzira ima li inficirana osoba smetnje ili nema nikakvih znakova upale. Ove infekcije, osobito ako se rano otkriju, moguće je uspješno izliječiti primjenom odgovarajućih antibiotika.

RAK GRLIĆA MATERNICE (KARCINOM CERVIKSA)

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), rak grlića maternice je na drugom mjestu po učestalosti kao uzrok smrti žena u svijetu. Čak i u razvijenim zemljama gdje se Papa test redovito primjenjuje u svrhu ranog otkrivanja raka grlića maternice, žene još uvijek umiru od ove bolesti. U posljednjih 20 godina, dokazano je da 99,8 % karcinoma grlića maternice uzrokuju HPV virusi iz grupe visokog rizika. Do sada je istraženo 13 HPV genotipova visokog rizika, ali se i dalje otkrivaju novi tipovi i podtipovi. Procjenjuje se da se kod 1 % inficiranih žena tijekom više godina razvije rak grlića maternice.

Budući da je infekcija HPV virusom najraširenija spolna bolest na svijetu koju za sada nije moguće spriječiti, jedini način zaštite žena od karcinoma grlića maternice je rano otkrivanje onih žena koje imaju rizik za nastanak bolesti. Kako nema karcinoma grlića maternice bez infekcije HPV virusima visokog rizika, samo one žene koje su inficirane nekim od virusa iz ove skupine uistinu bi mogle dobiti rak.

Do sada se u ranom otkrivanju raka grlića maternice koristio Papa test kojim se otkrivaju abnormalne promjene na stanicama koje bi mogle biti znak ranog stadija razvitka karcinoma. U proteklih pola stoljeća od početka njegove primjene, Papa test je značajno smanjio smrtnost žena od raka grlića maternice. Ipak, ovaj test ima nedostataka i tehničkih ograničenja zbog kojih njegova najveća osjetljivost ne prelazi 80 %. To znači da svaka peta žena koja ima predstadije karcinoma ili rani karcinom (CIN) dobije lažno negativan (uredan) nalaz Papa testa. Pored toga, kod blažih promjena u Papa testu (CIN I i CIN II) i kod nejasnih sumnjivih nalaza (ASCUS) nije moguće na temelju izgleda stanica procijeniti da li se radi o dobroćudnim promjenama ili o početnom karcinomu.

Zahvaljujući napretku molekularne genetike i posebno razvitku PCR tehnologije tijekom posljednjih 20 godina, 2004. godine je odobrena primjena prvog dijagnostičkog HPV PCR testa (Roche AMPLICOR HPV) u SAD i EU. Ovaj test ima osjetljivost 96 – 97 %, dakle ima pet puta manju pogrešku (3 – 4%) od Papa testa (20 %) u otkrivanju žena koje imaju rizik od nastanka raka grlića maternice. HPV PCR test ima i tri puta manju pogrešku od starije generacije HPV DNK testova (Digene HC II) čije je osjetljivost 88 – 89%. Danas mnogi istaknuti stručnjaci, strukovna udruženja, zdravstvena osiguranja i vladine organizacije preporučuju primjenu HPV DNK testa kao nadopunu Papa testu. Američko udruženje za kolposkopiju i cervikalnu patologiju (ASCCP) i Europsko udruženje za infektivne bolesti u ginekologiji i opstetriciji (ESIDOG) donijeli su, na temelju dogovora brojnih stručnjaka, preporuke prema kojima je HPV DNK test uključen u ranu dijagnostiku raka grlića maternice uz Papa test.

Hrvatsko društvo ginekologa i opstetričara u suradnji sa specijalistima patolozima i citolozima aktivno sudjeluje u nastojanjima kolega u svijetu usmjerenim ka poboljšanju dijagnostike i liječenja karcinoma cerviksa. Tako je 2001. godine prihvaćen postupnik za premaligne bolesti vrata maternice. Prema tom postupniku, ako je nalaz Papa testa CIN I ili CIN II odmah se uzima uzorak za HPV DNK test. O nalazu tog testa ovisi daljnji dijagnostički postupak. Ako je žena pozitivna na HPV visokog rizika, odmah je potrebno učiniti kolposkopiju i, uslučaju kolposkopski vidljivih promjena, uzeti uzorak za patohistološku analizu (biopsija, ekskohleat). Ukoliko kod žene nije utvrđen HPV visokog rizika, promjena je dobroćudne naravi i dovoljni su kontrolni dijagnostički testovi u višemjesečnim razmacima.

Posljednje dvije godine primjena HPV DNK testa (za tipove visokog rizika) proširuje se i na testiranje svih zdravih žena u svrhu ranog otkrivanja svih osoba koje imaju povećani rizik od razvitka raka grlića maternice jer je to u ovom času najosjetljiviji test koji nam stoji na raspolaganju. Prema preporuci Američkog udruženja opstetričara i ginekologa (ACOG) iz 2003. godine HPV DNK test je zajedno s Papa testom metoda ranog otkrivanja raka grlića maternice kod svih žena starijih od 30 godina. U Velikoj Britaniji su 2003. godine objavljeni rezultati opsežne kliničke studije provedene da bi se procijenila učinkovitost HPV DNK testa kao prve metode u postupku ranog otkrivanja karcinoma cerviksa. Istraživanjem je obuhvaćeno 11000 žena između 30 i 60 godina starosti. HPV DNK testom otkriveno je 97 % žena kod kojih je naknadno utvrđen CIN. Papa testom otkriveno je 77 % žena iz ove skupine. Autori studije zaključuju da HPV DNK test otkriva više žena s CIN nego Papa test te preporučuju ženama da, osobito nakon 30 godina starosti, jednom godišnje učine HPV DNK test (na tipove visokog rizika) kao prvi test za rano otkrivanje raka grlića maternice umjesto standardnog Papa testa. Osim za rano otkrivanje raka grlića maternice, test visoke osjetljivosti potreban je i za praćenje žena kod kojih je otkriven i liječen rak grlića maternice ili CIN. Kod ovih žena negativan HPV DNK test je znak da je u potpunosti odstranjeno ne samo maligno tkivo, već i uzročnik koji bi mogao dovesti do ponovne pojave raka. Ukoliko je HPV DNK test i nakon zahvata pozitivan, potrebne su dodatne temeljite dijagnostičke pretrage i pozorno praćenje ovih žena jer postoji rizik od ponovne pojave maligne bolesti.